|
|
Domar i JasminaErotska PricaVrati se nazad na Erotske Price Jasmina sa domarom u seksi akciji
| Domar je jutro jednog dana. Domar je moja prva ljubav, ovoje prica moga
zivota. Odrasla sam u jednoj skromnoj Muslimanskoj porodici u predgradju
Sarajeva.Posle zavrsene osnovne skole upisala sam se,u srednju
ekonomsku skolu. Imala sam srecno djetinjstvo i sve je islo onako kako
sam ja zeljela. I jednog prelijepog majskog dana pojavio se on u moj
zivot. Domar tako su ga svi zvali. Bio je zgodan i vesele naravi.
Upoznala sam ga slucajno na jednom izletu na Trebevic. Nisam nikada ni
slutila da ce postati dio mene, da cu ga voljeti i dace mi nedostajati.
Odrastao je u domu za nezbrinutu djecu, i cesto je,kada mu bude tesko,
govorio;tesko je biti sam. Nikada nije zelio da prica o svome zivotu.
Bili smo dva razlicita svjeta.Vise puta sam pokusavala da odem od njega
,i da se razidjemo, i kada bi skoro uspjela, vracala bi se njemu. Moji
roditelji nisu bili zato da izlazimo zajedno. Na sve moguce nacine
pokusavali su da se razidjemo. Jedno vrijeme bio je odsutan dvije
sedmice , nisam ga vidjala. Bilo mi je tesko. Na odluku moji roditelj,
morala sam promjeniti, grad, skolu. Zeljeli su da me udalje od njega.
Stanovala sam u Beogradu kod tetke, tamo sam nastavila skolu.U tom
trenutku nista mi nije bilo interesantno, uvjek sam mislila na
jedno.Zeljela sam da se vratim, ali nisam mogla pogaziti odluku moji
roditelja. Danima sam tugovala. U svakom covjeku trazila njegove crte
lica.Prolazile su sedmice za sedmicom. Patila sam.Sjecam se Kalemegdana
,i jesenje kise,bila sam zamisljena i nesrecna. Odnekud iz daljine neko
me je prozvao imenom.Nisam mogla ni zamisliti u toj monotoniji i bez
smisla za zivot, Ponovo on Domar.Nasao sam te Jasmina tiho mije saputao
na uho.Mojoj sreci nije bilo kraja.Bila sam srecna i uzbudjena sto ga
ponovo vidim.Dani su prolazili, Domar se zaposlio u Beogradu. Svaki dan
smo bili zajedno. Nisam nikada vise ni pomisljala da budem bez
njega.Stanje u mojoj skoli se pogorsalo,nisam se ni trudila da ucim,svo
svoje slobodno vrijeme provodila sam sa njim.Bili smo srecni.A onda sve
postarom, njegove slabosti. Napustio je posao.Sve je krenulo niz
brdo.Jednoga dana kada sam se vratila iz skole nije me cekao.Na kvaki
vrata njegove iznajmljene sobe, bio je papiric za mene.na tom papiricu
je pisalo- Mozda ces da me svatis jednog dana ,Volim te Jasmina!Bila sam
ocajna plakala sam . Otisao je svojim zivotom da prezivi.Nisam smjela
ni pomisliti da cu ponovo ostati sama.Mrzila sam sve, skolu,
Beograd.Vratila sam se kuci.Ponovo je jesen 1990,jesen je i u mome
zivotu.Bila sam nesrecna, tuzna, povucena sama u sebe. Mojim roditeljima
je bilo zao zbog svega.Napokon su svatili da sam odrasla djevojka,i da
volim.Mozda bi mi i oprostili pustili me da izlazim, ali on nije tu.
Dosla je i zima pada prvi snjeg. Krupne pahuljice kao da zele da
zatrpaju grad.gledala sam kroz prozor u daljinu i razmisljala o
svemu.Prelistavala sam u sjecanju sve provedeno sa Domarom.A potom
telefon je narusio tisinu,i sa druge strane dobro prepoznatljiv glas.
Jasmina zelim da te vidim. U 5 na Principovom, vazi?Nisam uspjela ni
potvrditi veza se prekinula.Htjela sam da vristim od srece.htjela sam da
placem i pjevam. u 5 sam bila na Principovom,Hajdemo negdje na mirno
mjesto zelim da razgovaram sa tobom- rekao mije i gledao me pravo u
oci.Trebevickom zicarom smo otisli na Trebevic.Oprosti mi Jasmina
-govorio je on i nastavio. Oprosti mi sto te nisam mogao zaboraviti.
Htjeo sam da pobjegnem od svega. Htjeo sam da ti pomognem da me
zaboravis. Mi nismo jedno za drugo, nezelim da propadas uz mene. Na tebe
ceka zivot a samnom ga nema. Ja sam od danas do sutra bez zivotnog
cilja, i bez volje za zivotom.Tuzno je pricao pricu o svom zivotu. U tom
trenutku sam ga voljela jos jace. Prvi put sam ga svatila i cula mnogo
toga sto nisam znala, o njemu.Pricao mi je o svom zivotu, bez brata,
sestre, oca, majke. Tek tada sam svatila zasto su ga zvali
Domar.Zagrlila sam ga cvrsto u zagrljaj i sve mu oprostila.Ti si moj ja
imam tebe i ti mene.Volim te Domare. Svati volim te. Dugo smo stajali
zagrljeni i stegnuti jednop uz drugo. Plakali smo obadvoje.Zakleli smo
se na ljubav i vjernost do groba. Zakleli smo se i gazili snjeg dok nam
noge nisu promrzle. Uskoro ce i mrak, a mismo tu na Trebevicu.Svjetla u
gradu su popaljena. Ponovo smo zajedno,srecniji nego ikada. Nikada te
necu ostaviti Jasmina-Govorio je on. nikada vise bez tebe- pahuljice
moja.Svaki dan smo bili zajedno. Bili smo srecni. Prosla je i zima 1991
godine. Voljeli smo se i odlucili smo da se vjencamo.Voljeli smo maj. U
maju smo se i upoznali, u maju smo se htjeli i vjencati. A onda tog
nesrecnog aprila pocelo je da se puca. Pocinje rat. Srbi su okupirali
predgradje. Sjecam se te noci kada sam sa roditeljima otisla u Sarajevo.
Ponovo smo se rastali jer te noci nisam mogla da pronadjem
Domara.Ponovo sam bila nesrecna i tuzna..Svaki dan je prosao u
izcekivanju. Telefonske veze su u prekidu. Neznam nista o svome
Domaru.Htjela sam da se vratim ali nije bilo izbora. Morala sam ostati
tu gdje i jesam. Prolazili su dani, mjeseci i godine. Mnogo mije
nedostajao Voljela sam ga.Dosao je i dan oslobodjenja mog mjesta. Srbi
su se povukli, i sve srusili iza sebe. Vratila sam se medju prvima da
saznam bilo sta o svojoj ljubavi. Nikoga nije bilo. Niko mi nista nije
mogao da kaze. Grad iz filmova strave i uzasa.. Kuce bez prozora i
vrata, a vjetar koji ozvanja, kao da prica istinu o ovom gradu.Prolazeci
jednog dana kroz grad sasvim slucajno sam primjetila grafit na jednom
zidu. Volicu te do groba Jasmina!Bilo mi je drago bio je tu u mojoj
blizini i nije me zaboravio? mislila sam sama u sebi.Ponovo moj grad
polako ozivljava.I tog prokletog maja setajuci u blizini gradskog
groblja, paznju mi je privuklo poljsko cvjece. Nisam mogla da odolim da
ga ne uberem. kada sam prisla cvjecu primjetila sam nageti drveni krst,
na kojem je pisalo: Domar 25. maj 1992. Neznam kako sam to prezivjela?
Neznam kako sam ostala pametna? U ovom gradu niko mu ni ime nije znao. U
ovom gradu je bio zbog mene..Uvjek mi je govorio samo me ti vezes za
ovaj grad. Nisam nija u tom gradu. Ruze koje sam ostavila davno su
uvele. A slova koja sam dopisala 10 MAJ 1971 DOMAR 25 MAJ 1992, mozda ce
sprati kisa i vjetrovi. Vjetar i kisa ce to izbrisati. ALI VOLICU TE
DOMARE DOK POSTOJIM! i nikada te niko nece izbrisati iz mog srca! Park u
Kanadi lisce opada sa drveca, sprema se jos jedna zima. Zima koja ceme
podsjetiti na Trebevic. Gledam u daljinu . dok suze mi izlaze na oci, a
mala kcerkica me pita: Mama zasto places? " "
| |
|
|
Objavljeno: 2012-12-13 23:13:41
Povratak na Erotske Price
|
